Najčešće greške u ishrani pasa i kako ih izbeći

Najčešće greške u ishrani pasa nisu uvek očigledne. Neke su rezultat dobrih namera – poput deljenja ostataka od stola, čestih poslastica ili prečeste promene hrane. Druge su posledica pogrešnih informacija koje se prenose „s kolena na koleno“ ili sumnjivih internet saveta.

Zato je važno sagledati širu sliku: nije dovoljno da pas jede — već da jede pravilno. Kvalitet sastojaka, balans nutrijenata, način serviranja, prilagođenost uzrastu i zdravstvenom stanju, sve to igra ključnu ulogu.

U nastavku ćemo predstaviti najčešće greške koje vlasnici prave, ali i jasna objašnjenja kako ih izbeći.

1. Previše hrane = više problema nego što mislite

Prekomerno hranjenje vodi gojaznosti, bolestima i kraćem životu. Merite obroke i ograničite poslastice.
Prekomerno hranjenje vodi gojaznosti, bolestima i kraćem životu. Merite obroke i ograničite poslastice.

Jedna od najčešćih grešaka koju vlasnici prave – i to najčešće iz ljubavi – jeste jednostavno: daju psu previše hrane.

Bilo da je reč o prepunoj činiji, čestim dodacima „sa stola“, ili o tome što pas stalno izgleda „kao da je gladan“, rezultat je često isti — višak kilograma koji tiho, ali sigurno narušava zdravlje.

Veterinari navode da čak 50% pasa koje pregledaju ima višak telesne mase, a većina vlasnika to uopšte ne primećuje — jer su navikli da pas „izgleda snažno“.

Gojaznost kod pasa povećava rizik od:

  • problema sa zglobovima i kičmom,
  • dijabetesa i srčanih oboljenja,
  • lošeg varenja i smanjene energije,
  • kraćeg životnog veka.

Kako ovo izbeći?

  • Hranu meriti, ne sipati „od oka“
  • Koristiti mericu ili digitalnu vagu
  • Pratiti uputstvo proizvođača prema težini psa
  • Redovno proveravati telesnu kondiciju (rebra treba moći opipati, ali ne i videti)
  • Ograničiti poslastice — neka ne prelaze 10% dnevnog unosa

Napomena: Pas koji traži još hrane ne mora biti gladan — to često znači da mu je dosadno, da traži pažnju ili da je navikao da dobija nešto kad god priđe činiji.

2. Prečesta promena hrane – zašto tranzicija mora biti postepena

Pas nije blender. Njegov digestivni sistem je osetljiv, naviknut na rutinu i veoma reaktivan na svaku veću promenu u sastavu hrane.

Čak i ako nova hrana deluje „kvalitetnije“, nagla promena može izazvati stomačne probleme — mekšu stolicu, nadimanje, povraćanje, gubitak apetita.

Čak i najkvalitetnija hrana može izazvati problem ako se uvede preko noći. Nije problem u hrani — već u tranziciji.

Vodič tabela: kako pravilno menjati hranu (5–7 dana)

Dan Udeo stare hrana Uceo nove hrane
1 75% 25%
2 60% 40%
3 50% 50%
4 40% 60%
5 25% 75%
6–7 0% 100%

Tranzicija može trajati i duže ako pas ima osetljivo varenje, prethodnu dijareju ili stariju životnu dob.

3. Nedovoljna raznolikost u ishrani

Jednolična ishrana iscrpljuje psa. Raznovrsni proteini sprečavaju disbalans, alergije i poboljšavaju zdravlje.
Jednolična ishrana iscrpljuje psa. Raznovrsni proteini sprečavaju disbalans, alergije i poboljšavaju zdravlje.

Ukoliko vaš pas ima sve manje energije, češe se po stomaku i dlaka mu je izgubila sjaj – može biti da je zbog nedovoljno raznolike ishrane. Npr. vaš pas jede isključivo piletinu — u svakoj poslastici, granulama i čak domaćim obrocima.

Ništa od toga nije „loše“, ali dugotrajna ishrana istim izvorom proteina može stvoriti nutritivne disbalanse, probavne probleme i čak preosetljivost na taj protein.

Isto kao i kod ljudi — monotonija u ishrani ne samo da je dosadna, već i iscrpljuje organizam na duže staze.

Dobar primer hrane koja u jednoj formuli kombinuje više visoko kvalitetnih izvora proteina, bez punila i alergena, jeste Orijen hrana za pse – bogata svežim mesom, pogodna i za rotacionu ishranu.

Zašto rotacija proteina pomaže:

  • Obezbeđuje različite aminokiseline i mikronutrijente
  • Smanjuje rizik od razvoja intolerancije na jedan izvor mesa
  • Održava pasji apetit i interesovanje za obrok
  • Pomaže psima sa „blažim“ probavnim problemima da se stabilizuju

Kako rotirati pametno:

  • Menjati glavni izvor proteina na svakih 4 do 8 nedelja
  • Uvoditi novu hranu postepeno (kao u prethodnoj tranzicionoj šemi)
  • Pratiti promene u energiji, stolici i koži psa
  • Kombinovati različite „familije“ mesa: živina (piletina, ćuretina), riba (losos, sardina), crveno meso (govedina, jagnjetina), novel proteini (zec, jelen)

4. Mešanje industrijske i domaće hrane

Mešanje hrane bez stručnog saveta može narušiti balans ishrane i izazvati probavne i zdravstvene probleme.
Mešanje hrane bez stručnog saveta može narušiti balans ishrane i izazvati probavne i zdravstvene probleme.

Mnogi vlasnici žele najbolje za svog psa, pa pomisle da će obrok biti „zdraviji“ ako se gotova, komercijalna hrana „obogati“ domaćom hranom — komadićem mesa, povrćem, malo supe ili kuvanom rižom. U praksi ova kombinacija često izaziva više problema nego koristi.

Razlog je jednostavan: industrijska hrana za pse je već formulisana kao kompletan nutritivni obrok, sa tačno određenim udelima proteina, masti, ugljenih hidrata, vitamina i minerala.

Kada se na to doda ono što ostane od vašeg ručka, nutritivna ravnoteža može ozbiljno da se naruši.

Još jedan čest problem je poremećaj varenja.

Mnogi psi ne podnose dobro kombinaciju suve hrane i vlažnih domaćih dodataka, što dovodi do dijareje, nadutosti, gasova ili promene u apetitu.

Nije retkost ni da pas počne da bira samo ukusniju (domaću) hranu, ignorišući nutritivno bogatiju komercijalnu hranu.

Posebno je rizično mešanje bez konsultacije sa veterinarom kod pasa koji imaju specifične zdravstvene potrebe, poput bolesti bubrega, jetre ili pankreatitisa.

Naravno, to ne znači da domaći dodaci moraju biti zabranjeni zauvek. Ali svaki takav obrok mora biti dobro planiran i u količinski tačno definisanoj meri — uz stručno vođenje, po mogućstvu uz savet nutricioniste za pse.

Ako se već kombinuje, preporuka je da to budu neutralni, lagani dodaci kao što su blanširano povrće (tikvica, šargarepa) ili deo kuvanog mesa bez začina, i to kao povremena dopuna — ne pravilo.

5. Zanemarivanje uzrasta i specifičnih potreba psa

Jedna od tiših, ali ozbiljnih grešaka u ishrani pasa jeste hranjenje „univerzalnim pristupom“.

Mnogi vlasnici, iz neznanja ili praktičnosti, koriste istu hranu za štene i odraslog psa, ili ostaju godinama verni jednom proizvodu, ne uzimajući u obzir promene koje dolaze s godinama.

A telo psa se, baš kao i ljudsko, s vremenom menja — i ono što mu je odgovaralo sa šest meseci, možda mu sa šest godina više ne prija.

Pas se menja kroz život — a s njim bi trebalo da se menja i njegova ishrana.

Ipak, mnogi vlasnici i dalje koriste jednu te istu hranu od štenećeg doba pa do starosti, što može dovesti do problema koje nije lako odmah povezati sa obrokom.

Šta psu treba — zavisi od faze života:

Štene
– Više proteina, masti, kalcijuma i fosfora
– Potrebna energija za rast i razvoj
– Hrana mora biti lako svarljiva i bez previše vlakana

Odrasli pas
– Stabilna energetska vrednost
– Niži procenat masti (osim kod aktivnih rasa)
– Uravnotežen odnos proteina i ugljenih hidrata

Stariji pas
– Lakše svarljivi sastojci
– Manje kalorija, više antioksidanata
– Dodaci za zglobove i kognitivnu funkciju (glukozamin, omega-3)

Psi sa hroničnim bolestima (poput bolesti bubrega ili pankreasa) moraju imati specijalizovanu dijetu — „neutralna“ hrana tada jednostavno nije opcija.

Nije dovoljno samo pročitati na pakovanju da je hrana „premium“ ili „za sve rase“ — važno je da bude prilagođena konkretnoj životnoj fazi i zdravstvenom statusu psa.

6. Previše poslastica i ostataka sa stola

Poslastice ne bi smele prelaziti 10% dnevnog unosa — višak vodi gojaznosti i probavnim smetnjama.
Poslastice ne bi smele prelaziti 10% dnevnog unosa — višak vodi gojaznosti i probavnim smetnjama.

Na početku to deluje bezazleno: komadić sira dok se kuva, malo mesa ispod stola jer „tako lepo gleda“, par krekera dok gledaš seriju. I pre nego što shvatiš, pas je pojeo dodatnih 200–300 kalorija dnevno — često bez ikakve nutritivne vrednosti.

Znate li da je za psa od 10 kg ekvivalent jednog parčeta sira kao za čoveka — cela čokoladna tabla?

Hajde da ilustrujemo primerom, sigurno ćete se pronaći:

Vlasnik: „Dajem mu samo malo piletine i nekoliko poslastica uz obrok.“
Veterinar: „Koliko je to tačno?“
Vlasnik (posle razmišljanja): „Pa ne više od 100 g mesa dnevno i 4–5 keksića.“
Veterinar: „Znači — oko 300 kalorija, skoro kao još jedan ceo obrok.“

Česta posledica: pas postaje izbirljiv, odbija granule i traži samo „ono fino“. Varenje se menja, javlja se mekana stolica, a težina polako raste.

Pored toga, mnoge ljudske namirnice sadrže so, začine, ulje ili čak sastojke koji su toksični za pse — poput luka, belog luka, grožđa ili čokolade.

Zato je važno postaviti jasnu granicu.

  Poslastice ne bi trebalo da prelaze 10% dnevnog kalorijskog unosa, i bolje je birati jednostavne, prirodne varijante (kao što su komadić šargarepe ili sušena jetra), nego se oslanjati na ostatke iz sopstvene kuhinje.

7. Loš kvalitet hrane

Ambalaža može biti sjajna, brend poznat, a reklame uverljive — ali nutritivna vrednost hrane se ne nalazi na naslovnoj slici, već u sitnim slovima deklaracije.

Upravo tu se kriju prvi znaci da možda kupujete nešto nekvalitetno za vašeg ljubimca.

Nekvalitetna hrana često koristi niske standarde u proizvodnji: umesto pravog mesa – mesne prerađevine nepoznatog porekla; umesto korisnih vlakana – jeftina punila poput kukuruza, soje i pšenice; umesto jasnih sastojaka – opšti izrazi poput „životinjski nusproizvodi“.

Kako da znate da li je hrana sumnjivog kvaliteta?

✔️ Na prvom mestu deklaracije nije navedeno čisto meso (npr. „dehidrirano pileće meso“, „losos“)
✔️ Navode se „nusproizvodi“, „brašno životinjskog porekla“ ili „životinjske masti“ bez preciziranja
✔️ Prisutna su jeftina punila – kukuruz, pšenica, soja kao glavni sastojci
✔️ Hrana sadrži veštačke boje, arome i konzervanse (BHA, BHT, propilgalat)
✔️ Nema jasno deklarisanih dodataka kao što su omega-3, glukozamin, probiotici

Upravo zbog toga, pažljiv izbor hrane postaje oblik brige, ne samo navika.

Brendovi koji se ističu transparentnošću i kvalitetnim sastojcima mogu značajno doprineti zdravlju psa.

8. Nedovoljna hidratacija

Psi ne piju preventivno – zato pratite unos vode, posebno uz suvu hranu i tokom vrućina.
Psi ne piju preventivno – zato pratite unos vode, posebno uz suvu hranu i tokom vrućina.

Mnogi vlasnici pretpostavljaju da ako pas ima pristup svežoj vodi, hidratacija je rešena. Međutim, psi ne piju vodu „preventivno“ kao ljudi – već najčešće kad već osete dehidrataciju.

To znači da činija može biti puna, ali unos tečnosti i dalje nedovoljan.

Posebno je važno obratiti pažnju tokom toplijih meseci, posle dužih šetnji, fizičke aktivnosti ili kada pas jede isključivo suvu hranu.

Suva hrana sadrži u proseku 8–10% vlage, što znači da pas mora sve ostalo da nadoknadi kroz pijenje vode.

Ako vaš pas ne ne pije dovoljno vode može doći do:

  1. zgušnjavanja mokraće,
  2. opterećenja bubrega,
  3. slabijeg varenja i umora.

Jedan od načina da se poboljša hidratacija jeste dodavanje malo mlake vode u obrok ili povremeno ubacivanje mokre hrane ili supa za pse bez soli.

Psi često vole vodu sa ukusom – na primer, od kuvanog mesa bez začina – što ih dodatno motiviše da piju.

Takođe, činija za vodu treba da bude uvek čista, jer mnogi psi izbegavaju da piju iz posuda koje imaju ostatke hrane, pljuvačke ili čak blagi miris deterdženta.

Poželjno je koristiti keramičke ili nerđajuće posude umesto plastike, koja zadržava mirise.

Redovna kontrola unosa tečnosti je važna: ako pas retko pije, ima tamnu mokraću ili deluje usporeno – to mogu biti prvi znaci dehidratacije.

U tom slučaju, vredi se konsultovati sa veterinarom, posebno ako su prisutni i problemi s varenjem.

9. Kako da prepoznate da nešto nije u redu

Pažljivo posmatrajte psa tokom obroka — njegovo ponašanje otkriva zdravlje i kvalitet ishrane.
Pažljivo posmatrajte psa tokom obroka — njegovo ponašanje otkriva zdravlje i kvalitet ishrane.

Pas ne govori, ali zato njegovo ponašanje za vreme i nakon obroka govori sve.

Vlasnici koji posmatraju svog ljubimca sa pažnjom vrlo brzo mogu da primete kada nešto nije u redu sa ishranom — i to često mnogo pre nego što se pojave ozbiljni simptomi.

⚠️ Obratite pažnju ako pas:

  1. Odjednom postane izbirljiv i gubi interesovanje za obrok
  2. Počinje da jede sporo, staje usred obroka ili ostavlja deo hrane
  3. Ima učestale gasove, nadutost ili mekšu stolicu
  4. Više se liže po šapama ili češka stomak
  5. Dlaka mu postaje beživotna, opada ili ima perut
  6. Nakon jela izgleda umorno, letargično ili uznemireno

Ovi znaci ne moraju uvek značiti bolest, ali svakako ukazuju da nešto u ishrani ne funkcioniše kako treba. Nije dovoljno gledati samo sastav na pakovanju — važno je osluškivati i odgovor psa na tu hranu.

U nekim slučajevima dovoljno je napraviti male promene: preći na drugi izvor proteina, izbaciti dodatke sa stola, ili izabrati hranu bolje formulacije za konkretan uzrast i zdravlje. Ali pre svega, treba primetiti da nešto nije u balansu.

Svaki obrok je prilika za zdraviji život psa

Greške u ishrani pasa ne prave se namerno — već iz neznanja, navike ili brzine svakodnevice. Ali dobra vest je da nijedna od njih nije nepovratna. Uz malo pažnje, informisanosti i spremnosti da se uči, ishrana može postati najjači saveznik zdravlja i dugovečnosti vašeg psa.

Posmatrati kako pas reaguje na obrok, čitati deklaracije, voditi računa o uzrastu i specifičnostima — to nisu dodatne obaveze, već osnovna briga koju svaki odgovoran vlasnik pruža svom ljubimcu. Kvalitetna hrana, pravilno dozirana, u pravom trenutku — to je ono što pas ne može da izabere sam. Ali vi možete birati za njega.

I zapamtite, baš kao što vi birate šta će jesti, pas može promeniti vaš život – donoseći radost, bezuslovnu ljubav i novu svrhu svakom danu.

Često postavljana pitanja

1. Koliko puta dnevno treba hraniti psa – da li zavisi od uzrasta?

Da. Štenad do 6 meseci obično se hrane 3 do 4 puta dnevno, odrasli psi 2 puta, dok starijim psima može odgovarati i jedan obrok ako im metabolizam to dozvoljava. Stabilna rutina je ključna.

2. Da li je u redu povremeno menjati brend hrane ako je sličnog kvaliteta?

Povremena promena brenda nije problem ako se radi postepeno i ako pas dobro reaguje na novu hranu. Ipak, izbegavaj česte promene bez razloga — stabilnost je važna za probavni sistem.

3. Kako da znam da li je mom psu potreban suplement (vitamini, omega-3)?

Ako pas jede potpunu, kvalitetnu hranu, suplementacija uglavnom nije potrebna. Ipak, kod specifičnih potreba (npr. opadanje dlake, problemi sa zglobovima), suplementi mogu pomoći, ali uvek uz savet veterinara.

4. Postoji li razlika između „grain-free“ hrane i one sa žitaricama?

Da. Hrana bez žitarica koristi alternativne izvore ugljenih hidrata (batat, leblebije, grašak), ali to ne znači automatski da je bolja. Neki psi reaguju bolje na žitarice kao što su pirinač ili ovas. Važno je posmatrati individualnu reakciju psa.

5. Koliko vode dnevno pas treba da pije u odnosu na težinu?

U proseku, pas treba da unosi oko 50–60 ml vode po kilogramu telesne težine dnevno. U toplijim uslovima, posle fizičke aktivnosti ili kod pasa na suvoj hrani, taj unos može biti i znatno veći.

Povezani Postovi